Bolesti


Diskus hernija (protruzija i ekstruzija)


Nastaje Kada mekani unutarnji dio diska iskoči iz svoga ležišta u kralješnični kanal. Najčešći simptom kod hernijacije diska u slabinskoj kralješnici je bol koja se iz donjeg dijela leđa širi niz jednu ili obje noge. Slično je kod vratne kralješnice kada se bol iz vrata širi niz ruke.

Intervertebralni disk ima čvrsti vanjski sloj ili anulus koji okružuje unutarnji mekani, želatinozni centar koji se naziva nucleus. Hernija diska nastaje kada nucleus izlazi iz svoga centralnog dijela uslijed pucanja anulusa. U takvom stanju diskalno tkivo pritišće neuralne korjene u kralješničnom kanalu što dovodi do iradijacije bolova niz jednu ili obje noge te neuroloških ispada.

Između svaka dva kralješka nalazi se disk čija je osnovna uloga prijenos težine niz kralješnicu. Sa starenjem disk postaje dehidriran a kao takav je znatno podložniji ozljedi. Ovakvo stanje iskakanja diska je prilično često i može ali i ne mora izazvati simptome. Kako se disk nalazi neposredno ispred spinalnih korjena, iskakanje dovodi do neposrednog pritiska na ove strukture a time i do razvoja boli kao prvog upozoravajućega znaka da se u kralješnici nešto loše događa. Kada dođe do ovakvoga stanja neophodno je provesti primjerenu dijagnostiku i pacijentu predložiti individualno prilagođeno liječenje.

U procesu dijagnostike prvi korak je klinički pregled a potom odluka o daljnjoj dijagnostici i liječenju. Klinički pregled omogućava liječniku da temeljem podataka dobivenih od pacijenta i odgovarajućim postupcima odredi mjesto iz kojeg dolazi bol a potom odredi daljnje pretrage koje će to i potvrditi. MRI je pretraga koja neurokirurgu daje najviše podataka o patološkim promjenama u kralješnici no i ostale radiološke i neurofiziološke pretrage imaju svoje mjesto. Kada smo sigurni da je hernija diska uzrok pacijentovih tegoba, algoritam liječenja u većini slučajeva podrazumijeva mirovanje i lijekove do smirivanja bolnog sindroma.

Ukoliko bolni sindrom ne jenjava u obzir dolaze ESI i druge infiltracije koje za cilj imaju smanjenje boli. Nakon uspostavljene kontrole bolnog sindroma započinje se sa individualno prilagođenom fizikalnom terapijom. Ukoliko tijekom mjesec dana ne dođe do značajnijeg oporavka funkcijskog statusa bolesnika potrebno je razmišljati o neurokirurškom liječenju.

Svako odgađanje indicirane operacije, dulje od četiri mjeseca od postavljene dijagnoze, smanjuje uspješnost operacije.